NavMenu

Dragan Delić, direktor Lekarske komore Srbije - Potrebna nam je nova zdravstvena politika

Izvor: eKapija Utorak, 23.09.2014. 21:12
Komentari
Podeli
Dragan Delić (Foto: mc.rs)Dragan Delić
Srbija u ovom trenutku ima tri paralelna zdravstvena sistema – državni, privatni i vojni. Pri tome, ta tri sistema slabo koordinišu i usaglašavaju rad, a to je i sa medicinske i sa ekonomske tačke gledišta potpuno neracionalno. Zbog toga mislim da uopšte ne postoji dilema da li privatnici treba da se uključe u sistem finansiranja putem Fonda. Samo je pitanje – kada i kako - kaže za "eKapiju" prof. dr Dragan Delić, direktor Lekarske komore Srbije.

Infektolog Klinike za infektivne i tropske bolesti Kliničkog centra Srbije, prof. dr Dragan Delić, je na čelo Lekarske komore došao pre nešto više od dva meseca. Čeka ga dosta posla na novoj funkciji, a namerava i da inicira redovno sastajanje predstavnika Ministarstva zdravlja, RFZO i lekarskih udruženja, kako bi zajednički rešavali goruća pitanja kojih ima i previše.

Jedan od načina da se situacija u srpskom zdravstvu poboljša, o kome se odavno govori, jeste i ravnopravno uključivanje privatnog zdravstva u sistem obaveznog zdravstvenog osiguranja. Naročito kada se ima u vidu da je na različitim listama čekanja više od 70.000 građana u Srbiji.

Ima mnogo privatnika koji mogu da unaprede kvalitet zdravstvene zaštite u Srbiji, ali uključivanje u sistem osiguranja nije jednostavan proces, smatra prof. dr Delić.

- Da bi privatna lekarska praksa mogla da postane deo jednog celovitog sistema zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja, postoje tri segmenta koja moraju da se urede, odnosno – tri kriterijuma koji moraju da budu zadovoljena: ekonomski, organizacioni i kadrovski. Znači: da se reši pitanje plaćanja zdravstvenih usluga i da se stane na put "ekonomskom voluntarizmu" u srpskom zdravstvu, da se definiše mreža zdravstvenih ustanova, i na kraju da se vidi – šta od kadrova imamo i šta nam neodstaje. Mislim da bi bez tih predradnji, uključivanje privatnika u državni sistem zdravstene zaštite u ovom trenutku bilo neuspešno – kaže prof. dr Delić za Tematski bilten.

eKapija: Zašto u srpskom zdravstvu vlada "ekonomski voluntarizam" i na koji način problem finansiranja treba da bude rešen? Vi ste i ranije zastupali stav da je ovakvo stanje neodrživo i da sa je sa sadašnjim izdavanjima za zdravstvo – sistem "prenapregnut".

- U Srbiji postoji jedna izreka koja je veoma popularna, a to je: "Novac prati pacijenta". Ja se pitam samo – koji novac? U potpunosti finansiran sistem, besplatan za sve građane, koji u krajnjoj instanci pokriva osiguranike svim oblicima zdravstvene zaštite, u ekonomskom smislu jednostavno nije realan. Radi se po principu koliko ima pacijenata, a ne po principu koliko ima novca u RFZO, zbog čega smo u velikim poteškoćama.

Zdravstvo se u Srbiji shvata kao potrošnja, a to je potpuno pogrešno. Lekari zarađuju novac time što pružaju usluge pacijentima, i to visokostručne i visokosofisticirane usluge. Pritom, cene koje je Fond dao, po kojima se fakturišu naše usluge, su zaista poražavajuće. Recimo, pregled specijaliste košta 180 dinara, a pregled kod profesora univerziteta – 320 dinara.

U privatnoj ustanovi to staje, na primer, od 3.000 do 5.000 dinara. Zamislite sada da privatna praksa, sa svojim cenama, uđe u sistem finansiranja putem Fonda? Ako želimo da uključimo privatnike, ekonomski parametar mora da se na neki način usaglasi.

Ono za šta se ja zalažem jeste definisanje osnovnog paketa zdravstvenih usluga, jer u Srbiji kvantitet i kvalitet rada u zdravstvu nikako nisu u korealciji sa načinom i obimom finansiranja.

eKapija: Ipak, uvođenje paketa osnovnih zdravstvenih usluga je jedno od veoma bolnih pitanja za građane. Da li je to zaista neophodno?

- Zdravstveni sistem je svuda u svetu skup sistem - zbog visoobrazovnih kadrova, sofisticirane opreme, novih i skupih terapijskih protokola itd. Ono što je kod nas jeftino jeste radna snaga, jer su plate sestara i lekara niske. Ali, sve ostalo je skupo, kao i u bilo kojoj drugoj zemlji.

U Srbiji se na ime doprinosa za zdravstveno osiguranje godišnje po stanovniku izdvoji oko 260 EUR, dok Nemci, recimo, izdvajaju oko 3.500 EUR. Uprkos tome, mi hoćemo da imamo isti kvalitet zdravstvene zaštite kao na Zapadu, što sa je sa ovim davanjima nerealno.

Zbog toga država jednostavno mora da definiše osnovni paket zdravstvenih usluga, svakako u saradnji sa lekarima. Da se kaže - za taj novac koji odvajate moći ćete da dobijete to i to. Sve van toga, mora biti dopunsko zdravstveno osiguranje.

eKapija: Kako naš zdravstveni sistem opstaje, uprkos ovakvom načinu finansiranja?


- Postoji nekoliko "sigurnosnih ventila" i samo zahvaljujući njima nije došlo do "pucanja". Prvi je to što značajan broj osiguranika odlazi kod privatnih lekara, u privatne laboratorije, ili samostalno kupuje lekove. Osim toga, tu su i već pomenute male plate medicinskog osoblja ali i činjenica da Srbija ima mnogo manje lekara i medicinskih sestara prema broju stanovnika, nego što imaju zemlje EU.

eKapija: Jedan od neophodnih koraka pre uvođenja privatnih zdravstvenih ustanova u sistem, koji ste pomenuli, jeste i bolja organizacija mreže zdravstvenih ustanova. Na šta se tu konkretno misli?

(Foto: Ivana Vuksa)
- Privatno zdravstvo se u Srbiji razvijalo potpuno autohtono i prema nekim svojim zakonitostima, a država se, naravno, nije mešala u to da li nam je potrebna klinika u Svilajncu ili na Vračaru, da li imamo privatni dom zdravlja pored državnog itd.

U državnom zdravstvu, da bi lekar imao posao on mora da ima određen broj osiguranika i određenu teritoriju. U privatnom sistemu takav kriterijum nije postojao i oni su se razvijali "neplanski". Ne kažem da je kvalitet sporan, naprotiv, ali pitanje je – da li nam trebaju tri klinike na sto metara?

Zbog toga država mora da definiše plan mreže i da precizira šta nam je od zdravstvenih ustanova potrebno i gde, a zatim da se popiše oprema i vidi sa čime raspolažemo, a šta nam nedostaje.

eKapija: To zapravo znači da ne bi bilo moguće da svi privatnici koji žele budu uključeni u sistem?

- Kada svi kriterijumi budu ispunjeni, potrebno je da se oformi komisija ili neko drugo stručno telo, koje bi definisalo ko će i kako biti uključen. Sve mora da se radi planski, kroz konkurs, i da bude pokriveno kvalitetom.

Da li bi svi privatnici mogli da budu uključeni? Verovatno ne. Ali, hajde da odluku o tome ostavimo za trenutak kada se stvore svi preduslovi.

eKapija: Šta je sa drugom stranom medalje, koliko su sami privatni lekari zaista zainteresovani da se uključe u sistem zdravstvenog osiguranja? Imajući u vidu da je država često na lošem glasu, kada je plaćanje u pitanju?

- To je pitanje na koje ja ne mogu da dam odgovor. Svako od njih odlučuje za sebe. Jedino što mogu da kažem jeste da će u svakom slučaju biti neophodno da pristanu na neki model regulisanja cena, jer država ne može da plati to koliko oni sada direktno naplaćuju građanima.


Jedan od načina na koji se ovo pitanje može rešiti je i da RFZO priznaje deo cene usluge, a da ostatak plaća sam pacijent. No, svakako da se o tome može i mora pregovarati i time treba da se bave ekonomisti, kako bi se našao neki održivi model.

eKapija: Kako komentarište odluku države da, u situaciji koja je već sada teška, smanjuje doprinose za zdravstveno osiguranje sa 12 na 10,3%, i da dodatno reže prihode RFZO?


- Za mene je to neprihvatljivo i mislim da će sigurno imati reperkusije na kvalitet zdravstvenog sistema.

eKapija: Kada se uzme u obzir sve o čemu ste govorili, zaključak je da nam je definitivno potrebna zdravstvena reforma, i to što pre?


- Ja to ne bih nazvao reformom. Mislim da je reforma "potrošen" termin u Srbiji, stalno smo u nekim reformama koje se nikad ne završavaju i sve pokušavamo da rešimo nekim koznetičkim merama. Pre mislim da nam je potrebna jedna celovita nova zdravstvena politika.

Svakako, to ne znači da treba da izmišljamo bilo šta novo. Moj predlog je da prihvatimo zdravstveni sistem neke zemlje koja je nama slična, i koji ekonomski možemo da izdržimo. Nerealno je da budemo kao Holandija ili Švedska, ali možemo kao Slovenija, na primer. Ne odjednom, ali za tri ili pet godina, zašto da ne? Da bi to bilo moguće, potrebno je da zacrtamo jasne ciljeve i da odredimo - šta treba rešiti u prvih šest meseci, šta u prvoj godini, drugoj itd.

BEZ AUTOGOLOVA

- Zdravstvo je vrlo komplikovan sistem, o kome se odlučuje na mnogo mesta – u Ministarstvu zdravlja, RFZO, komorama, u Skupštini Srbije... Ništa ne može da funkcioniše ako svako vuče na svoju stranu. Ja želim da se nekako "homogenizujemo", jer smo svi na istoj strani. Da se barem jednom mesečno okupe ljudi koji su na čelu svih ovih tela i da razgovaraju o postojećim problemima, a to ću i predložiti ministru zdravlja. Ako svi radimo za dobrobit građana, moramo da radimo zajedno.

Nedopustivo je da se lekari i lekarska društva sukobljavaju oko nekih ključnih pitanja, i to u javnosti. To je čist autogol i šteti svima - i ugledu struke, i pacijentima – kaže prof. dr Dragan Delić.

HIRURG ZASLUŽUJE PLATU KAO PILOT


- Za mene je neprihvatljivo da lekar u primarnoj zdravstvenoj zaštiti ima platu kao vozač gradskog saobraćajnog preduzeća, a da specijalista zarađuje kao mašin-bravar u "Kostolcu", uz sve poštovanje tih zanimanja. Ne vidim zašto jedan kardiohirurg ili neurohirurg ne bi imalo platu kao pilot? Oni se školuju godinama, imaju veliku odgovornost, izloženi su ogromnom stresu, i naravno da zaslužuju adekvatnu platu - kaže naš sagovornik.

POLAZNA TAČKA

Lekarska komora Srbije je još pre tri godine sačinila Studiju izvodljivosti o uključivanju privatne prakse u sistem zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja u Srbiji. Ipak, od kako je ta Studija prezentovana, nije dobijen nikakav konkretan odgovor, niti od Ministarstva zdravlja, niti od RFZO, kaže prof. dr Delić.

- Naravno da je ta Studija dobra, čim se ide u pravcu uključivanja privatnika u zdravstveni sistem države. Ja predlažem da ona bude polazna osnova za "pregovore" države i struke – da krenemo od nečeg pa vidimo, šta treba pohvaliti, šta kritikovati, šta zadržati, a šta menjati. Važno je samo da se već jednom krene – dodaje prof. dr Delić.

Milica Stevuljević
Komentari
Vaš komentar

Top priče

27.03.2024.  |  Industrija, Saobraćaj, Finansije

Grad ustupa privatnicima više od 30 zemunskih i palilulskih autobuskih linija - Spreman nacrt JPP na deset godina, posao težak pola milijarde evra

Gradske linije na potezima 100 i 700, kao i još nekoliko linija koje prelaze preko Novog Beograda i Zemuna, definitivno će biti ustupljene privatnim prevoznicima. Danas se održava hitna telefonska sednica Privremenog organa grada, na kojoj je od 100 tačaka, najvažnija upravo ona koja se tiče Odluke o usvajanju predloga projekta javno-privatnog partnerstva u obavljanju javnog prevoza na pomenutim linijama. Nacrtom ove odluke predviđeno je

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.