NavMenu

Asim Kurjak, ginekolog i perinatolog - Prosečnost nije za naučne lidere

Izvor: eKapija Sreda, 14.08.2019. 15:34
Komentari
Podeli
Asim Kurjak (Foto: Foto by Dubravec)Asim Kurjak
Bojim se da ćete reći da sam neskroman, ali sam vrlo ponosan na sebe. Sve što sam postigao, postigao sam sam. Malo je onih koji su mi pomagali, ali je puno onih koji su me kočili. Međutim, naučio sam, posle i preneo na mlađe, da se za kreativan um uopšte ne treba brinuti, on nikada neće biti uništen - on će se nametnuti, kaže na početku razgovora za eKapiju svetski poznat i priznat specijalista ginekologije i perinatologije akademik prof. dr Asim Kurjak.

Kreativnost njegovog uma, kaže, potvrđuje upravo konstantni rad. Pojašnjava nam da je sa svojim timom upravo završio međunarodna testiranja novog testa koji u materici majke otkriva moždanu paralizu zbog koje deca ostaju invalidi do kraja života, a 90% uzroka je upravo u materici.

- Moj tim i ja stvorili smo test koga je stroga međunarodna naučna zajednica nazvala po meni KANET - Kurjak Antenatal Neurobehavioral Test. Bolest je neizečiva, a ne znamo ni uspjšne metode rehabilitacije i habilitacije. Trenutno tragamo za načinom kako lečiti tako teško oštećen mozak u maternici. Ako to uspemo, onda možemo očekivati najviše nagrade za nauku.

Mnoga su priznanja za njegov rad - član je sedam svetskih akademija, ima čak 13 počasnih doktorata. Svetski je stručnjak iz oblasti ultrazvučne dijagnostike, proglašen je najboljim opstetričarem sveta. Napisao je i priredio 117 knjiga na 14 jezika. Krajem ove godine, kaže, u planu je promocija tri nove knjige, od kojih mu je najdraža "Embrio kao pacijent i kao osoba".

Iako je obišao 154 zemlje i to što je gostujući profesor na više od 20 svjetskih univerziteta, smatra da je dom tamo gde si rođen.

- Neka mladi idu, naučnici su oduvek odlazili, ali treba nabaviti kartu u dva smera - otići, naučiti i vratiti se, jer "najepše su magle u uvalama mog detinjstva", kaže dragi mi pesnik Jure Kaštelan. Imao sam puno ponuda za inostranstvo, ali nikad nisam imao dileme, želeo sam da živim i radim sa svojima, a da pišem i izlažem širom sveta. To sam i uspeo.

Rođen je 1942. u Kotor Varošu gde je završio nižu gimnaziju. Srednju medicinsku školu završio je u Banjaluci i kao odličan učenik bio primljen bez prijemnog ispita na Medicinski fakultet u Zagrebu.

- U redovnom roku završio sam taj ugledni fakultet i otišao na gotovo dve godine u svoje rodno mesto u kojem sam osnovao Dom zdravlja, doveo devet specijalista i podigao nivo zdravstvenih usluga. Ipak, istinska želja za proširivanjem znanja i za naukom vratila me je u Zagreb gde sam dobio tri ponude sa uglednih klinika za mesto asistenta. Odabrao sam ginekologiju jer sam želeo da studiram početak ljudskog života i vrlo izazovni, fenomen posteljice.

Fakultet je završio u redovnom roku i vrlo rano postao asistent Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Dobio je značajnu britansku stipendiju i na godinu i po dana otišao na postdiplomske studije na univerzitet u Londonu.

- Tamo sam sreo sam Iana Donalda, čoveka koji je izmislio ultrazvuk, ostao kod njega, naučio tu izuzetno korisnu tehniku koju danas ima svaki dom zdravlja. Smatram da sam bio sretniji nego pametniji i da sam zaista video veliko dok je malo. Danas je ultrazvuk najkorisnija dijagnostička metoda, naročito u mojoj struci, ginekologiji i akušerstvu. Doktorirao sam 1977. na Univerzitetu u Beogradu kod akademika Vojina Šulovića koji je u to vreme bio neosporno prvo ime jugoslovenske perinatologije. I danas sam mu zahvalan za intelektualni izazov koji mi je pružio, pa sam kasnije nastavio njegovim utabanim stazama i pomalo stizao svet.

Rasadnik vrhunskih stručnjaka za region i svet

Ubrzo postaje šef Klinike koja je u to vreme bila malo gradsko odeljenje u bolnici Josip Kajfeš, koja menja naziv klinike i postaje Zavod za ultrazvuk Medicinskog fakulteta, centar za saradnju Svetske zdravstvene organizacije.

- Bili smo i ostali rasadnik vrhunskih stručnjaka za naš region ali i za svet. S te dužnosti otišao sam u penziju, ali kako sam bio svež i snažan, otišao sam u Katar gde sam u pet godina stvorio 43 magistra, a nekoliko njih upravo završava doktorate, a ja sam im mentor.

U uspomenu na Iana Donalda osnovao je Školu Ian Donald sa sedištem u Dubrovniku koja važi za najveći edukativni centar iz ultrazvuka u svetu i svoje ogranke ima u čak 142 zemlje sveta.

(Foto: Alex Mit/shutterstock.com)
- To je prava priča o uspjhu u globalizovanoj medicini i jasno pokazuje da je danas sasvim svejedno gde živite i radite pod uslovom da radite dobro.

Kaže nam da je ostvario gotovo sve svoje životne ciljeve, a sačuvao ono što mu je najdraže - status slobodnog intelektualca.

- Ipak, u nečemu sam pomalo razočaran, jer sam želeo da živim u zemlji u kojoj najviše imaju oni koji najviše znaju. Još to nisam doživeo.

Mala zemlja može prodavati znanje velikoj i bogatoj

Za vreme studiranja bio je ambiciozan sa izvanrednim radnim navikama. Već tada je bilo očigledno, kaže, da vidi dalje i dublje od toliko drugih. Stvorio je svoj sopstveni program plus koji ga je vukao dalje od standardnih programa nastave.

- Pisao sam pesme i priče, dobijao prve nagrade i pomalo se približavao medicini. Iz Banjaluke, grada moje mladosti, nosim samo najbolja sećanja. Mislim da je ona sa svojom lepotom od mene napravila zavisnikom od grada i ljudi. Nedavno sam u Banjaluci primio visoko priznanje - Zlatnu Arenu u povodu 40-godišnjice Medicinskog fakulteta. Od ranije sam počasni doktor znanosti Univerziteta u Banjaluci i mada sam danas počasni doktor 13 velikih svetskih univerziteta, ona priznanja od mog rodnog grada su mi najdraža. U Banjaluci sam osnovao i Školu Ian Donald koju vodi prof. Sanja Sibinčić, a dekan Ranko Škrbić i ja spremamo se da počnemo i postdiplomske studije, možda na engleskom jeziku. Školu imam i u Beogradu, vodi je moj dobar prijatelj prof. dr Aleksandar Ljubić. Jedna je od najuspješnijih na globalnom nivou. Imamo tri škole u BiH – u Sarajevu, Banjaluci i Tuzli, a i dalje se širimo.

Asistent na Medicinskom fakultetu u Zagrebu postaje 1967. godine, a kasnije i šef klinike, profesor i akademik. Po sili zakona, kaže, u penziju je otišao u 65. godini života ali je to bilo samo administrativno jer "osećao se aktivnijim nego ikad".

- Bio sam dekan i onda rektor u dubrovačkom Međunarodnom univerzitetu, a za sada sam direktor postdiplomskih studija na engleskom jeziku na Univerzitetu Sarajevo School of Science and Technology gde dovodimo kandidate za doktorske studije iz najbogatijih zemalja svijeta - Katara, Dubaija, Abu Dhabija i Omana. To je dobar primer kako i mala zemlja može prodavati znanje velikoj i bogatoj. Jedino što je nužno je imati ta znanja, ali poštovati meni drago pravilo da nije znanje znanje znat', već je znanje znanje dat'.

Mladi zaslužuju najbolje "trenere"

Motiv kroz celu karijeru bila mu je želja da pomogne onima kojima je ta pomoć nužna i kako kaže "nema tu nikakve patetike, to je potpuno iskreno".

- Kada bih se pet puta ponovo rodio svih pet puta bih bio doktor. Uz te doktorske veštine mojom strukom dominira i mnoštvo naučnih izazova jer je područje nerođenih uzbuđujuće područje koje traži kreativne pojedince. Objavljujem širom sveta i to u najkvalitetnijim časopisima i ponovo potvrđujem staro pravilo da nije važno gde živite i radite, važan je kvalitet vašeg posla. Naučnu produktivnost danas registruju nepristrasne i nemilosrdne mašine i po jutrošnjim podacima Google Scholara imam 1.185 radova, 11.794 citata, h-indeks 59, a to je, koliko znam, najviše u regionu. Međutim, meni taj rad nosi obeležja hobija i ne radim ništa zbog neke prisile jer sam sva naučna priznanja već pokupio i nisam prestao zbog toga da stvaram.

Kao profesor sa iskustvom od 40 godina smatra da je to velika uloga i da su nam danas više nego ikada potrebni lideri u nauci.

- Naučni lider mora biti inteligentan, marljiv, ambiciozan, skroman, obrazovan i potaknut, potpomognut. To više nije samo introvertna osoba koja retko komunicira s okolinom i koju ne zanima šta se događa izvan klinike i laboratorije. On trajno uzgaja intelektualni kapital, privlači najbolje i zadržava ih. Istinski naučni lider okružuje se boljima od sebe jer je onda i on bolji. Nipošto ne stimuliše prosečnost.

Uspešni lideri u nauci, dodaje, poseduju originalnost, energiju i autorski pečat.

- Oni misle i deluju nezavisno i kreativno i privlače talente, zrače intelektualnim šarmom i emituju energiju potrebnu za velika ubrzanja, oni su spremni da krenu u avanturu. Poželjno je da naučnii lider ima u sebi i barem ponešto umetničke razuzdanosti, senzibilnosti, dubine i bezazlenosti. Sve to ne sme ići na uštrb želje za takmičenjem, pa se od naučnika zahteva sportsko-viteško poštenje i fair play, a sve treba da bude ogrnuto željom za izvrsnošću i utemeljeno na dubokoetičkim principima.

Smatra da mladi zaslužuju samo najbolje "trenere" jer "inače nikada neće saznati dokle sežu njihovi talenti i ostariće u konfuziji i nezadovoljstvu".

- Radost stvaranja potpuno me ispunjava. Nemam puno hobija, ali moj najveći hobi je čitanje i pisanje. Moj stariji sin Igor napisao mi je na vratima radne sobe "Stari, ni dana bez retka". Svidela mi se ta njegova želja. Dakle, ja radim kontinuirano, nisam kampanjac, radim ono što volim, a volim ono što znam. Nisam ni bolji ni gori od ljudi mog kalibra, ali sam sistematičniji i uporniji.

Smatra da je dobar timski rad u medicini poželjan više nego i u jednoj drugoj struci. Poziva se na naučno utvrđene činjenice da nema kolektivne pameti - ideja uvek nastaje u jednoj glavi, ali je tim pretvara u dela.

Biološki tragovi kao najveći uspeh

Kaže da nema nikakve posebne tajne za njegov uspeh i da nije ni bolji ni gori od drugih, već da je drugačiji.

- Jednostavno sam dobro organizovan čovjek. Od malih nogu naučio sam naučni način razmišljanja koji uočava problem i postavlja hipotezu kako problem rešiti. To je to tzv. naučno razmišljanje, koje svakako nije svakodnevno razmišljanje. U ovom globalnom svetu znanje se vrlo brzo širi i današnja naučna ideja već je sutra nova tehnologija. Ulazimo u društvo znanja gde je najsuptilniji oblik kapitala znanje.

I dalje ima energije, kaže, i ne oseća težinu godina. Ističe rodni Kotor Varoš kao mesto gde je sve počelo.

- U mom se Kotor Varošu kaže da ko se napije vode s reke Vrbanje, taj će imati jasne vidike i sopstvene putokaze za progres. Ostao sam da živim i radim ovde, a pišem i izlažem širom sveta.

Najveći uspeh su mu biološki tragovi koji su ostali iza njega – tragovi u ljudima.

- Za uspešan hod kroz život zaslužna su moja dva sina, Igor i Alan, kao i supruga Biserka. Mnogi mi ne veruju, ali za to je vrlo zaslužna odmah iza porodice i moja sekretarica Jadranka Cerovec.

Kao najveći uspeh ističe i uticaj na mlade ljude koje je učio da misle svojom glavom i da postižu samo svetski prepoznatljive rezultate.

- Učio sam ih da među idejama nema koegzistencije, da svako ima pravo da misli suprotno i obrnuto, da se mogu i meni suprotstaviti jer nauka ne priznaje nikakve autoritete, ona priznaje samo argumente. Čak 18 mojih bivših đaka su danas profesori u Americi, Engleskoj, Švedskoj, Nemačkoj, Finskoj, a samo jedan je ostao u Zagrebu, prof Ratko Matijević koji je šef Ginekološke klinike u Zajčevoj ulici. U Americi su izuzetno uspešni Sanja Kupešić i Ivica Žalud.

Prati ga glas strogog, ali pravednog šefa.

- Jedan od mojih boljih asistenata Mladen Miljan na pitanje novinara što misli o prof. Kurjaku duhovito je rekao "Ja bih profesora 10 puta na dan bacio kroz prozor, ali bih ga 100 puta pokupio i vratio nazad".

Čestitost i znanje su najveće životne vrednosti, smatra.

- Kada sam bio rektor završavao sam govor novim diplomcima - Drage kolege, naučite se da u životu pucate na nebo, pa ako i promašite ostaćete među zvezdama. Oni su to i poslušali. Moj stav je da je loš onaj učitelj koga njegovi đaci ne nadmaše. U mom slučaju to se već desilo.

Za kraj nam kaže da se neće smiriti dok ne sazna kako oštećenja mozga nerođenog deteta otkriti i lečiti još u materici. S obzirom na to da je veliki optimista i da svoj optimizam prenosi na članove tima, nadaju se novim uspesima značajnim za medicinu.

Slobodana Šubara


Komentari
Vaš komentar

Top priče

26.03.2024.  |  Saobraćaj

Raspisan tender za stručni nadzor za projektovanje i izgradnju nove železničke pruge Jovanovac - Rasputnica Cvetojevac - Sobovica

Infrastruktura železnice Srbije raspisala je tender za stručni nadzor za projektovanje i izgradnju nove železničke pruge Jovanovac - Rasputnica Cvetojevac - Sobovica. Kako se pojašnjava, formiranje nove industrijske zone Sobovica uslovilo je potrebu za njenim povezivanjem sa postojećom železničkom infrastrukturom, odnosno sa prugom Lapovo - Kraljevo - Lešak - Kosovo Polje - Đeneral Janković - državna granica (Volkovo). - Postojeća

eKapija+

Vidi sve
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.