NavMenu

Oko sveta u sopstvenom aranžmanu - Lični recepti za samostalna putovanja

Izvor: eKapija Ponedeljak, 23.02.2015. 09:05
Komentari
Podeli
Vi prosto obožavate da putujete. Ne možete da zamislite leto bez mora, niti zimu bez skijanja i zbog toga pola godine unapred vrebate povoljne turističke aranžmane. Međutim, nedovoljna ušteđevina i kratak godišnji odmor uvek vas ograniče na manje više iste lokacije ne tako daleko od Srbije. Ceo život maštate o dalekim i egzotičnim mestima i mislite da ljudi koji tamo odlaze imaju podebeo novčanik.

Ono što vam možda promiče je da su oko vas ljudi koji su ostavili sve i počeli da žive svoja putovanja – ili su jednostavno otputovali daleko sa minimalnim budžetom. Neki su se vratili sa svojih putešestvija, a neki su na putovanju već godinama; jedni imaju sponzore, drugi skoro da nemaju budžete. Postoje brojne nijanse među svetskim putnicima, ali ono što im je svima zajedničko je da su komfor zamenili ispunjenjem životnih želja i da su za veoma kratko vreme postali "stariji" za puno novih iskustava koja možda ne bi doživeli ceo život da su ostali kod kuće.

Kako, dođavola, da putujem sam/a?!


Potrebno je samo osloboditi se strahova i – krenuti! Snežana Radojičić je bila obična profesorka srpskog iz Beograda, pre nego što je sela na bicikl i na njemu do sada obišla pola zemaljske kugle. Od tada su priče koje objavljuje na svom blogu stekle mnogobrojne čitaoce, a svetlost dana ugledala je i knjiga "Zakotrljaj me oko sveta".

Snežana Radojičić (Foto: snezanaradojicic.com)Snežana Radojičić

- Volim da kažem da je svet neuporedivo bezbednije i lepše mesto nego što nam to mediji predstavljaju i nego što žele da verujemo – za "eKapiju" kaže Snežana Radojičić.
- Treba se samo otvoriti i krenuti u njega. I to nije floskula, već je zasnovano na iskustvu nekoga ko živi na drumu već četvrtu godinu i ko gotovo da nije imao nijedan ozbiljniji problem sa drugim ljudima tokom tog putovanja, a skoro sve vreme spava napolju, u šatoru - naglašava ova avanturistkinja.

Kada ste sami na putu, to svakako ima svojih prednosti i mana. Zagrepčanin Tomislav Perko, nekada uspešni broker, krenuo je sam na put. U pravljenju pauze od putešestvija, upoznao je svoju devojku sa kojom se trenutno nalazi na Novom Zelandu.

- Kada putujete sami ne morate se nikom prilagođavati, nikog pitati za mišljenje, radite po svome i samo po svome. S druge strane, ponekad je lijepo imati nekoga s kim ćete podijeliti odluke i sve doživljaje koje proživite usput. Sami ste prisiljeni više komunicirati s lokalcima, više ćete ljudi upoznati, prijateljstava sklopiti - kaže Perko za "eKapiju" i dodaje da je na samostalna putovanja dobro krenuti sam, a onda u nekom trenutku nastaviti u društvu.

Smeštaj, hrana, novac

"Ma, odakle njima pare da putuju po svetu," mora da se pitate. Novac za osnovne stvari kao što su prevoz, smeštaj i hrana nekada nije neophodan. Ako niste previše izbirljivi, a udobnost vam nije na prvom mestu – granice ne postoje.

Tomislav Perko (Foto: lična arhiva)Tomislav Perko

Perko je jedan od retkih srećnika koji je stekao sponzora pre polaska na putovanje - MasterCard ga je opremio sa početnim budžetom, jer je njegov blog tada već pratilo puno čitalaca, ali pošto je njegovo putovanje trajalo skoro cele tri godine, morao je da radi obične i neobične poslove kako bi zaradio novac – npr. u Australiji je preusmeravao pešake da obilaze deo staze na kom su se izvodili radovi. Prevoz je, makar, bio zanemarljiva stavka u budžetu - on je u kombinaciji sa autostopom i jeftinim letovima prošao Evropu, Aziju, Australiju, preplovio Indijski okean u jedrilici, a zatim obišao delove Afrike i Južne Amerike. I on je izdao jednu knjigu u međuvremenu - u pitanju je "Hiljadu dana proljeća".

S druge strane, njegova koleginica ekonomistkinja, Ana Bakran, se držala pravila da ne sme da plati nijednu vožnju na putu od Zagreba do Bora Bore i tako je završila stopirajući kroz brojne zemlje, sve do jednog malezijskog ostrva, na kom se trenutno nalazi. Krenula je sa svojom ušteđevinom, koju i dalje troši. Želeći da se oproba i u drugim poslovima, pa je tako radila u organizaciji međunarodne mountain bike trke, azijskog prvenstva u pejntbolu (paintball), zatim na festivalu ručnih radova, kao i u koktel barovima. Kada je u pitanju smeštaj, Ana nije previše birala.

- Bilo me je svuda jer sa sobom nosim vreću za spavanje. Od plaža, livada, cesta i parkova, benzinskih postaja, džamija i hramova, do kamiona, lokalnih obitelji, kaučsurfinga (Couchsurfing) i hostela – kaže Bakran.

Ono što svi sagovornici "eKapije" kažu je da često upoznaju lokalce koji im ponude besplatan smeštaj, pa ih i pozovu na doručak, ručak ili večeru. Snežana Radojičić čak tvrdi da je život na putovanju košta manje od mesec dana života u Beogradu. Novac zarađuje od svog pisanja.

- Na putu trošim oko 10 dolara dnevno, uključujući i vize i nenadane troškove i druga transportna sredstva kad je to neophodno – kaže Snežana Radojičić.
- Prosečno za hranu trošim oko 5 dolara, a ostatak "štekam" za ove nepredviđene izdatke. S tim novcem ne može se preživeti u Beogradu, čak ni kad imate stan kao što ga ja imam.

Granice nisu oko nas, već u nama

Najbolji primer da za pojedine ljude granice zaista ne postoje je stoperska avantura ekipe "White can road" iz Zrenjanina, koju čine Slavoljub Epifanić i Aleksandar Solomun.

Epifanić na suvozačevom sedištu, Solomun pozadi (Foto: whitecaneroad.com)Epifanić na suvozačevom sedištu, Solomun pozadi

Slavoljubov avanturistički duh nije slomio ni gubitak vida nakon tridesete godine – iako slep, on je nastavio da se aktivno bavi sportom, a pre tri meseca je zajedno sa Aleksandrom stopirao od Zrenjanina, preko Mađarske, Austrije, Nemačke i Francuske do Holandije i nazad. Njih dvojica su pobedili na takmičenju "Guarana No Sleep Challenge" i osvojili 10.000 EUR koje su uložili u kupovinu profesionalne opreme za snimanje dokumentarca "White can road - Invisible Europe" snimanog tokom puta, a koji će svetlost dana ugledati verovatno na leto. Želeli su da ovim filmom podstaknu sve ljude, sa ili bez invaliditeta, da žive slobodno i prepuste se svojim životnim izazovima.

Slavoljub je ceo put doživeo na poseban način.

- Svaki od tih gradova ima neku svoju specifičnost, kao što je Belgija svojim ukusima ostavila utisak na mene - tamo su ubedljivo najjači i najlepši ukusi, čega god da smo se dohvatili i probali. U Parizu, najveći utisak je ostavio metro i njegova veličina, sa gomilom nivoa. Za Budimpeštu sam rekao da je bučna, ali mi nije bila uznemiravajuća, mada su se malo-malo čule policijske sirene – kaže Epifanić za "eKapiju".

Kad putovanje postane život

Za većinu ljudi, putovanje je način da se privremeno odmore od svakodnevnog života, posla i obaveza. Ovo ne važi za Anu, Snežanu i Tomislava – njima su putovanja postala život.

Ana Bakran (Foto: lična arhiva)Ana Bakran

- Konačna destinacija me previše ne zanima, osobno mi je puno vrijednije putovanje do tamo i sve što putem učim o sebi i svijetu oko sebe – kaže Ana Bakran.
- Da si za cilj nisam postavila iskrcavanje na Bora Boru, vjerojatno bih još uvijek bila u Samarkandu i podučavala uzbekistansku djecu engleski, jer su mi tamo ponudili posao koji sam teškog srca odbila zbog svih divnih ljudi koje sam tamo upoznala. Upravo to što imam cilj me drži usredotočenu na stalno kretanje.

U međuvremenu, dok putnik menja zemlje, okruženja, prenoćišta, društvo, iskustva i pre svega svoju ličnost, kod kuće ostaje manje-više sve isto. To je primetio i Tomislav Perko kada je svoje putovanje prekinuo pauzom u Zagrebu – kako kaže, sve je bilo skoro isto kao i kada je otišao. Prilika za novim avanturama se veoma brzo ukazala.

- Na Novi Zeland sam otišao spontano, jedno jutro se pojavila prilika za radnom dozvolom i odluka je donešena u svega nekoliko minuta. Novi Zeland nije nikad bio u planovima – kaže Perko, koji svoj život trenutno gradi na toj udaljenoj ostrvskoj zemlji. A do kada će Novi Zeland zadržati ovog avanuristu – ne zna ni sam Perko.

Nevena Cukućan


Komentari
Vaš komentar

Top priče

15.04.2024.  |  Agro, Finansije

Digitalno svinjarstvo - Kupite Pig token, a posle dve i po godine dobijate 100 kilograma svinjetine

Uzgajate svinje, a ne odlazite na farmu, nema blatnjavih čizama, ni ustajanja u cik zore da bi se nahranile životinje. Zvuči filmski, ali nije. Krešimir Kuterovac, stočar iz Hrvatske, pokrenuo je sa kompanijom Beyondi i Blok Be platformu GoAgro pomoću koje svako može da postane stočar, a da posao uzgajivača svinja radi neko drugi. - Vi kupujete digitalni oblik svinje - PigNFT (Pig token). Minimalna cena je 220 EUR za koju posle dve i po

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.