NavMenu

Nataša Ninković, glumica - Nikada nisam odbila Olivera Stouna

Izvor: EVROPA Ponedeljak, 12.03.2007. 18:32
Komentari
Podeli

Nataša Ninković (Foto: YouTube/screenshot)Nataša Ninković
Nataša Ninković je u svet filma ušla na velika vrata, glavnom ulogom u filmu Spasitelj reditelja Predraga Antonijevića, kao partnerka Denisa Kvejda (Denis Quaid).

Mladu glumicu su odmah zapazili svetski i domaći žiriji dodelivši joj najvažnije nagrade na nekoliko festivala.

Međutim, popularnost u domaćoj javnosti stekla je ulogom u TV seriji Porodično blago, a posebne simpatije odbijanjem ponuda iz Holivuda.

Film Klopka Srdana Golubovića, u kome igra glavnu žensku ulogu i u kome je jedan od koproducenata, nakon uspeha na Berlinskom festivalu, otvorio je ovogodišnji Fest, što nije zadesilo nijedan domaći film za 35 godina postojanja festivala.

EVROPA: U filmu Klopka ste se prvi put upustili u producentski posao, šta vas je motivisalo?

NINKOVIĆ:
Motivisao me je, pre svega, dobar tekst, zatim reditelj s kojim sam želela da sarađujem, glumački inspirativna uloga...

Jednostavno, verovala sam u projekat. Sad vidim da sam bila u pravu. Međutim, to se nije dogodilo odjednom.

Prvo mi je Srdan Golubović predložio, pa sam neko vreme razmišljala, i tek onda prihvatila.

Nastavak je bio kao s kockom: prvo te krene dobro, ti uđeš u to, i tek onda shvatiš pravo stanje stvari.

EVROPA: Da li ulogu Marije u Klopki smatrate krunom svoje dosadašnje karijere, budući da ste insistirali da novinar koji s vama razgovara pogleda taj film?

NINKOVIĆ: Ja sebe još doživljavam kao mladu glumicu, tako da je rano za kategorizacije poput kruna karijere.

Međutim, pošto je povod za razgovor film Klopka, mislim da je logično da očekujem da ga je novinar pogledao.

EVROPA: U čemu je tajna internacionalnog uspeha priče o psihološkoj drami običnih ljudi iz zemlje u tranziciji i tajna njene komunikativnosti?

NINKOVIĆ: Jedna gledateljka na Berlinskom festivalu je Klopku lepo definisala kao savremenu verziju Zločina i kazne s elementima grčke tragedije.

Mislim da je to vrlo jednostavna priča, ispričana jednostavnim rediteljskim jezikom, dobro dizajnirana, s glumcima koji nikog nisu ostavili ravnodušnim, pun dobro vođenih emocija, često na ivici, ali nikad ne prelazeći u nešto što zovemo patetikom.

Igran je iz našeg mentaliteta, a ne iz lokaliteta. Takođe, smatram da je film istinit, a istina je svuda prepoznatljiva, bez obzira na jezik.

EVROPA: Kako podnosite loše kritike i da li ih je bilo?

NINKOVIĆ: Iskreno rečeno, ja ih nisam čula, a smatram da bi sigurno došle do mene, ukoliko ih je bilo.

Žao mi je zbog lošeg zvuka na novinarskoj projekciji Klopke u okviru Festa, što je nekog moglo da onemogući u celovitom doživljavanju filma.

Međutim, na tu stvar gledam po principu narodne izreke Dobar konj ima više mana, a loš samo jednu – što je loš.

EVROPA: Priznali ste da o producentskom poslu niste puno znali kada ste u njega upustili, šta ste naučili i nameravate li da nastavite da se time bavite?

NINKOVIĆ: U ovom trenutku o tome ne razmišljam, i dalje mislim da sam u to ušla slučajno, sticajem nekih okolnosti.

Bilo kako bilo, to je novo, vrlo korisno iskustvo, u kome je bilo divnih iznenađenja, ali i razočarenja i ne baš lepih spoznaja, kako opštih, tako i ličnih.

Međutim, na Klopku gledam prvenstveno kao glumica, a tek onda kao producent.

EVROPA: Sve više glumica pristupa producentskom poslu, da li je to moda ili su žene tek sad osvojile slobodu da se izraze u ovom biznisu?

NINKOVIĆ: Ako bih stvar posmatrala s muško-ženskog stanovišta, rekla bih da je producentski posao u Srbiji pretežno muški, ali ne zbog realnog kapaciteta ili sposobnosti, već više zbog samog okruženja.

Ali, prilike se menjaju, i tako neće ostati zauvek. Mislim da je najbolja kombinacija.

EVROPA: Možemo li očekivati da se jednom prihvatite režije? Ili scenografije, kostimografije?

NINKOVIĆ:
Ne preterujte, molim vas, nemam te kapacitete, a ni želje.

Bila bih presrećna da mi se pruži prilika da do kraja života radim prave stvari isključivo kao glumica, nikad ne bih pokušala da radim bilo šta drugo.

Gluma me jedino istinski raduje i ispunjava.

EVROPA: Pre nekoliko dana dobili ste Godišnju nagradu kao najbolja glumica Beogradskog dramskog pozorišta u ovoj sezoni, iako je vaše matično pozorište Narodno, gde ste imali dužu pauzu. Zašto to zvuči nelogično?

NINKOVIĆ: Godišnja nagrada za Veliku u Transilvaniji me je vrlo obradovala, ali sam tu istu nagradu dobila pre tri meseca u Narodnom pozorištu za ulogu Jelice u Laži i paralaži.

Što se nelogičnosti tiče, mislim da logika i ne postoji u našem pozorištu.

Istina je da sam poslednjih godina sve velike uloge odigrala van svoje matične kuće, i da bih volela da iz Narodnog dobijam bolje ponude, pa da tamo češće i igram, ali se ne žalim dok god imam mogućnost da ih bilo gde igram.

EVROPA: Kako se dogodilo da vaše stare predstave u Narodnom skinu s repertoara i da ne dobijate nove uloge sve do predstave Laža i paralaža?

NINKOVIĆ: Menjale su se uprave, bilo je nekoliko ponuda, ali, po meni, vrlo loših. Jednostavno, mimoilazili smo se i ja želim da verujem da je to bilo slučajno.

EVROPA: Nije vam strano da odbijete ulogu, pa ste odbili i čuvenog Olivera Stouna, šta vas dovodi u tu poziciju i šta je presudno u momentu kad ih odbijate?

NINKOVIĆ: Priče o tome da sam odbila Olivera Stouna poprimaju mitske razmere kako vreme prolazi, ali istina je da ja nikad nisam odbila konkretnu ulogu.

O tome se sada više govori nego u vreme kada se to dešavalo. Ali, ne znam da li vi poznajete neku glumicu koja bi odbila konkretnu ulogu kod Olivera Stouna.

U stvari, jedino konkretno što sam odbila bila je Hajneken reklama za azijsko tržište, ali to je bilo zbog toga što u momentu kada me je Oliver Stoun pozvao, ja nisam bila u Los Anđelesu, kako je on mislio, i nisam mogla fizički da postignem da se u datom trenutku nađem na mestu snimanja.

EVROPA: Često govorite da pozorište podilazi publici, a da joj se glumci dodvoravaju. Kako ostati ozbiljan u takvoj situaciji?

NINKOVIĆ: Postojao je jedan trenutak kada je ljude, nesrećne, razočarane i ubijene sopstvenim životima, trebalo naterati da idu u pozorište, kao sad u bioskope.

Većina pozorišta je, tako, počela da podilazi publici, s potpunim gubitkom mere, što je kod nas uobičajeno.

Mi ili podilazimo publici, ili uopšte ne obraćamo pažnju na publiku, ili su predstave suviše komercijalne, ili takozvane umetničke, gde se stiče utisak da im publika nije ni potrebna.

Smatram da je najvažnija svest gde živimo i mera s kojom nešto činimo.

EVROPA: Ekipa Klopke tvrdi da je film veoma ozbiljno pripreman?

NINKOVIĆ: Do velikog uspeha se ne može doći bez ozbiljnog rada i truda. Ovde opet dolazi do izražaja onaj naš problem – tebi sve ide sjajno u životu.

Uopšte se ne bavimo time kako je zapravo došlo do uspeha, već smo ubeđeni da iza toga stoji samo sreća, i onda sledi jadikovka: "Eto, on ima sreće, a ja nemam".

Ali, sreća prati hrabre, a u današnje vreme i radne.

EVROPA: Možete da se pohvalite šarolikim repertoarom, ali niko se dosad nije usudio da vam poveri ulogu seljanke. Šta mislite o toj mogućnosti?

NINKOVIĆ: U Kozari se trenutno prikazuje Made in YU, koji uopšte nije reklamiran, iako je u Švedskoj bio najgledaniji posle Harija Potera, pa sam čak i ja za beogradsku premijeru čula od kolega.


Ja tu možda ne igram seljanku, već ženu iz naroda, iz Bosne, koja živi u Švedskoj, raspolovljenu ženu, pravu gastarbajterku.

Uloga u Ivkovoj slavi takođe je bila žena iz naroda, s juga Srbije, ali ja sam je predstavila kao dostojanstvenu, a ne kao seljanku, kako mi obično te žene doživljavamo.

EVROPA: Kako to da vas nema u reklamama?

NINKOVIĆ: Nemam ništa protiv reklama, ali bih radila samo pod određenim uslovima. Kao što vidite, ti uslovi mi još nisu ponuđeni.

EVROPA: Izjavili ste jednom da je u inostranstvu 80 odsto uspeha glumca lični marketing, a samo 20 odsto talenat. Kakva je ovde situacija?

NINKOVIĆ: Opet se vraćam na činjenicu da mi u svemu preterujemo. Marketing danas ima stravično moćan uticaj na sve, ali on nije svrha sam sebi, on je tu radi nečega.

Kod nas je drugačija situacija – ima toliko ljudi po novinama i televiziji za koje ne znamo ni ko su, ni šta rade, a kamoli šta su radili, samo primećujemo da su marketinški vrlo dobro ispraćeni.

Ali, to je uzaludan posao, pažnja će trajati 15 minuta. To može nekom da bude odskočna daska, i da iskoristi marketing da bi ga neko primetio, ali onda mora da bude spreman i da ima šta da pokaže.

EVROPA: Da li je to što ste na mahove užasno popularni, a potom kao da nestanete, deo plana ili sticaj okolnosti?

NINKOVIĆ: Neka tako i ostane.

PREOSETLJIVA
Puna sam ženskih slabosti


EVROPA: U Kloaki imate repliku mi treba da izumremo, koja se tiče odnosa bogatih prema nestajućoj srednjoj klasi, što nije vaša prirodna situacija. Kako se oseća neko kome sve sjajno ide u životu u sredini koja se urušava?

NINKOVIĆ: Pokažite mi nekog kome sve ide sjajno u životu. Ja bih pre rekla svakome prema zaslugama, uz obavezan faktor sreće, naravno, i božju naklonjenost.

Ja sam možda samo neko kome, kada ide dobro, s obzirom na to da se bavim ovim poslom, to se i vidi, dok u suprotnom, ostajem kod kuće, pa vi, kao i mnogi drugi, dobijate takvu iluziju.

EVROPA: Smatrate li da ste jaka žena i šta to po vama podrazumeva?

NINKOVIĆ: Mislim da imam neku vrstu iracionalne vere i optimizma i genetsku borbenost za opstanak, što, verovatno, na kraju rezultira kao utisak jačine.

Volim osećaj da sam sve što sam mislila da treba pokušala ili uradila, ali me onda, u zavisnosti od toga, neuspeh pogađa ili ne pogađa.

Možda se to suočavanje može podvesti pod snagu. Ali, s druge strane, ja sam puna ženskih slabosti, preosetljiva sam i stalno tražim podršku i utočište od ljudi koje volim i koji me vole i mislim da me baš oni čine jakom.

BIOGRAFIJA
Rođena 1972. u Trebinju

Završila glumu na FDU u Beogradu u klasi Vladimira Jevtovića, zajedno sa Sergejem Trifunovićem, Nebojšom Glogovcem, Ćetkovićem...

Uloge u filmovima Spasitelj, Made in YU, Rat uživo, Tri karte za Holivud, Profesionalac, Ivkova Slava, Klopka (gde je i producent)...

Član ansambla Drame Narodnog pozorišta

Uloge u pozorišnim predstavama Ukroćena goropad, Mandragola, San letnje noći, Don Žuan, Višnjik, Sabirni centar, Pop corn, Vila Sachino, Tre sorele, Transilvanija, Laža i paralaža...

TV serije Porodično blago, Plava strana meseca

Nagrade: Gran pri u Nišu, Valensijenu (Francuska) i Soči (Rusija) za glavnu žensku ulogu u Spasitelju, dvostruko nagrađivana Godišnjom nagradom Narodnog pozorišta u Beogradu za uloge u predstavama

Majstor
i San letnje noći, Godišnje nagrade Beogradskog dramskog pozorišta za Transilvaniju i nekolicine drugih

Udata za Nenada Šarenca, majka blizanaca Matije i Luke.

poziv na pretplatu na nedeljnik na www.evropanedeljnik.co.yu

Komentari
Vaš komentar

Top priče

28.03.2024.  |  IT, Telekomunikacije

Dosad najveće istraživanje AI: Tri posla koja sigurno gube bitku sa veštačkom inteligencijom

Jedna od aktuelnijih i traženijih tema poslednjih godinu dana je veštačka inteligencija i njen uticaj na tržište rada. Mnogo je objavljenih analiza o tome ko je na prvoj liniji stradanja i koga će AI zameniti, koja će se nova zanimanja izroditi, koliko će ljudi izgubiti svoju profesiju i svoj posao. Svima je već jasno da je u toku eksplozija alata za generativnu veštačku inteligenciju. Komentara je nebrojeno – od procena ’Ne

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.